Šta se sve nalazi u medu
i to kako  kupovnom u marketu tako i onom nabavljenom od pčelara?

Prvo pitanje koje nama pčelarima uputi kupac meda je obično ovo:"Da li u našem medu ima šećera", (pod time se misli na konzumni šećer)? Gotovo uvijek mi ovo pitanje izazove  na licu prije samog odgovora. Zašto?

Pa iz prostog razloga što u medu osim šećera koji svakodnevno jedemo u svemu počev od raznoraznih slatkiša, čokolade, keksova, bombona i dr postoji niz daleko više opasnijih tvari za koje nažalost neupućeni potrošač nikada nije čuo pa mu je prvo pitanje da li u medu ima šećera umjesto da ga formuliše: "Čime ste tretirali pčele, da li upotrebljavate Amitraz, kakve satne osnove koristite u medištu, kako dobivate ponovo tečan med kada se jednom kristalisao i još drugi potpitanja"? Da li postavljate isto pitanje i u marketu tj prodavnici kada kupujete teglu na kojoj piše med a šta je zapravo i koliko ima stvarno očuvanih ljekovitih sredstava sam Bog zna?

Naravno, sve što kupac pita od poštenog pčelara će dobiti i pravi odgovor ali od nakupaca i švercera kao i onih koji gledaju samo da što prije riješe svoj med za koji znaju kakav je i šta sve ima u njemu, pa naravno da nećete dobiti pravi odgovor, zato je moj savjet kupujte med SAMO od pčelara za koje znate pouzdano da imaju dosta košnica ili barem toliko koliko je srazmjerno njihovoj prodaji i još ako imate priliku porazgovarati sa njima i pitati ih malo o načinu na koji to sve rade i kako se bore protiv pčelinjeg krpelja - Varoe. Da li koriste sredstva koja su dozvoljena u EU kao što su organske kiseline(mravlja, mliječna i oksalna, koriste li sredstva na bazi timola kao što su Apiguard, Thimowar, Apilifewar i sl preparati) ili rade sa amitrazom za koji je dokazano da je kancerogen!

Ako je odgovor zadovoljavajući što se tiče tretiranja nemate potrebe pitati i da li u medu ima šećera, onaj ko upotrebljava za zaštitu svojih pčela preparate koji su dozvoljeni u EU i koji koštaju bar 20 puta skuplje nego tretiranje "Amitrazom" nije sigurno spao na to da pčelama daje šećer da ga one prenesu u med pa da ga on prodaje, to je odlika onih koji žele što jeftinije doći do kilograma meda koje onda prodaju po vrlo sumnjivim i niskim cijenama!

Ponovo ponavljam, onaj ko ima 10 košnica ne može imati meda čitavu godinu na prodaju pa makar se na glavu okrenuo!

Inače da se razumijemo, gotovo svi pčelari, njih bar 99,99% upotrebljavaju u svom radu sa pčelama šećerno mednu pogaču ili stimulativnu prihranu šećerom ili prihranu iz nužde u jesen za popunjavanje zimnice pčelama, ali taj med uz pravilan rad i korištenjem posebnih nastavaka kao medišta nema nikakve šanse da završi u vašem medu koji konzumirate i ne bi ni trebao!

Med koji nabavljate u supermarketu ili bilo kojoj prodavnici mješovite robe kod nas da je imalo ispravan i čist kao pčelinji proizvod ne bi se tu zatekao ne 100% već  1000%, već bi bio na policama Njemačke i drugih zemalja sa novčanicama koje se ispisuju  znakom " € ", što samo po sebi kazuje da taj med ne zadovoljava norme Evropskih zemalja i da je zbog toga onemogućeno da isti izađe na njihovo tržište. Nemojte da vas zavara ni njegova cijena jer ona je napuhana što zbog obaveznih poreza državi a tako i marže u marketu, otkupna cijena koja se pčelaru isplaćuje je duplo pa čak i više od duplo manje, razmislite ko bi Vam prodao med da je kakav treba po cijeni od 5-8 KM, gdje to ima, onaj ko uzgaja pčele zna šta govorim, onaj ko šverca med i radi sve samo da zaradi na tom nazovi medu što više, on će reći dobro se tu zaradi po toj cijeni, ja se pitam kako?

Koliko nas vole u Evropi sumnjam da bi nam ostavili nešto domaće i dobro a da se ne bi našao neko ko bi to otkupio. Po ovoj logici ispade kod nas ništa nije dobro, nije to tačno, samo ono što je dobro i košta malo više i obično oni koji to proizvode ne daju u bescjenje nešto što znaju kakav kvalitet imaju, vjerovatno mnogo bolji nego što u Evropi imaju ali ga ne mogu izvesti vani tj u inostranstvo jer nemaju registrovane firme, oni koji imaju takve firme hoće za sebe veću zaradu nego onaj ko je to proizveo i logično je onda da samo oni koji imaju škart robu istu predaju nakupcima po cijenama koje su smiješne jer nemaju je kome drugom prodati. Onda nakupci i oni koji imaju registrovane takve djelatnosti to plasiraju, pitam Vas gdje? Ma znate Vi odgovor, u naše prodavnice, markete i sl i to sa zvučnim imenima i onima manje poznatim. Ko to kupuje?

Pa oni lakovjerni što smatraju da će bolji proizvod kupiti u marketu nego kod lokalnog pčelara, nekako im bolje zvuči ako je to nepoznat pčelar nego neko koga znaju. Takvi uporno izbjegavaju istinu, sami sebe varaju pored onih koji su za to plaćeni, neće da pročitaju ili da se informišu koliko se svake godine meda otkrije kao čisti falsifikat, onda, koje su to količine meda koje su zatrovane antibioticima koje nesavjesni pčelari upotrebljavaju te koliko svake godine dođe kineskog meda koji se ne smije davati čak ni pčelama jer bi mogle uginuti ali eto, dobar je za ljude ali samo kada mu se promijeni etiketa (naljepnica) bude kao pravi?!?

Da li je i Vama to sumnjivo, nas inače svi vole u Evropi, zato i pričaju da smo crna rupa Balkana!

Možda se neko i zapita odkuda ovakvi zaključci, pa iz prostog razloga što gotovo svakodnevno čujemo i u sredstvima informisanja možemo i pročitati kao i na internetu pronaći da su određene isporuke meda kako su iz naših susjednih zemalja koje su daleko razvijenije od nas po tom pitanju vraćene pošiljke meda ili uzorci meda nisu prošli ispitivanje u Njemačkom institutu i da se količine od 20 tona ili više po toj logici moraju rasporediti na domaće tržište ili uvesti recimo "nekako" u našu zemlju?

Da rezimiramo na kraju:"U medu se kod pčelara koji NE rade kako treba može naći svega osim pravog meda a to su razni otrovi počev od fluvalinata, amitraza, antibiotika pa i šećera naravno"! Koristite med za dug vijek a ne obratno, moj je savjet!

Nazad     Napred