PRIHRANA PČELA

Pojedini pčelari su u nedoumici kako najbolje prihraniti, dohraniti ili stimulisati pčele!

KAKO DA PRIHRANIMO PČELE?

Prihranjivanje pčela je postalo u zadnje vrijeme važna tema oko koje su se mnogi pčelari gotovo posvađali. Po jednima je najbolje pčele ostaviti samo na medu, kao da mi svi ne bi voljeli da to možemo dok drugi preporučuju šećerni sirup a treći preferiraju šećerno medne pogače. Ima jedna kategorija pčelara koji znaju sve i govore da oni nikako ne prihranjuju a što je veoma upitno u ovom vremenu ali imaju makar tu priču dok vjerovatno i oni sami prihranjuju ali samo zbog kupaca meda odbijaju da pričaju o tome.

Nema ni jedne stvari oko koje se svi pčelari slažu pa čak ni one stare sa koje strane svi pčelari kažu da prilaze košnici. Većina prilazi sa zadnje strane ali i ma onih koji rade i sprijeda kao i sa strane jer je lakše tako pregledati pčele.

U košnici vladaju neka pravila koje pčele poštuju kada god mogu sve dok im mi ne poremetimo raspored ramova a samim time i hrane i polena i legla jer smo mi “pametniji” i ispada da one ne znaju kako to treba da urade već upravo mi. Kakav treba biti raspored okvira sa leglom i hranom u košnici po pčelama?
U normalnoj košnici bilo koje vrste, pčele skladište med u gornjoj zoni iznad legla kao i sa bočnih strana i pozadi legla ako su okviri duži i ima mjesta za med. U centralnim ramovima do leta ili do otvora na nastavcima pčele uzgajaju leglo jer za leglo je potrebno više kiseonika a i u slučaju krađe meda iz košnica pčele tuđice moraju proći kroz armiju drugih pčela koje će ih detektovati i onemogućiti u odnošenju tj krađi meda. Do samog legla pčele skladište najdragocjeniji proizvod prirode a to je pelud ili polen, koje one posebnim načinom skladište i fermentiraju u pergu koju tek tada mogu koristiti.

Kada nestane polena i ako to stanje duže potraje pčelinja zajednica brzo oslabi i najčešće ugine jer bez polena nema života. Kada pčele ostanu sa malim količinima hrane tj meda onda moramo reagovati bez obzira kojoj grupi pčelara pripadali, da li bili protivnici prihrane ili ne.
Moramo dodati ono što imamo, ako imamo meda u okvirima onda dodajemo okvire sa medom, ako nemamo okvire sa medom a imamo izvrcanog meda onda prihranjujemo sa tim medom ili u kesama ili rastvorenog u vodi na način na koji ga pčele najbrže mogu prenijeti. Ukoliko nemamo meda u okvirima ili izvrcanog meda za pčela onda moramo pristupiti prihrani šećerno mednim pogačama ili šećernim sirupom sa dodatkom meda ako imamo ili čistim šećernim sirupom bez ikakvih dodataka.
Ukoliko smo dopunili rezerve hrane koje su falile i hoćemo da stimulišemo maticu da položi što više jaja prije paše, tj da dobijemo što veću količinu legla onda pristupamo nadržajanoj prihrani.

Od godišnjeg doba, temperature i stanja pčelinje zajednice zavisi sa kojom hranom ćemo prihranjivati. Ukoliko je zimski period onda nije dobro koristiti tečnu prihranu iz više razloga od kojih je najznačajniji taj da pčele tečnu hranu moraju prvo sa lučenjem odrđenih enzima pretvoriti u hranu koju mogu trošiti, pri tome moraju povećati temperaturu dok to rade a pri svemu tome se stvara velika količina vlage koja u zimskom i uopšte hladnijem periodu godine nije dobra. Vlaga izaziva buđavost okvira i voska prvo na krajnjim ramovima a poslije i satonoša uz ivice nastavaka i dobra je podloga za nastanak nekih bolesti pčela od kojih je najpoznatija nozema. Povećana vlaga posebno u zimskom period nije dobra ni za leglo ako ga ima.
Umjesto toga bolje je pristupiti prihrani dodavanju okvira sa zatvorenim medom ali malo to ko može sebi priuštiti a ako toga nema dodaju se šećerno medne pogače.
Šećerno medne pogače najčešće se prave sa šećerom što sitnije mljevenim i to na turbinskom mlinu koji ga pretvara gotovo u prah i čistim i zdravim medom. U prihrani pčela ne smije se koristiti med koji se počeo kvariti jer reskiramo gubitak komplet pčelinje zajednice ili u najboljem slučaju uginjavanje većeg dijela pčela.

Ukoliko nemamo meda ili ne želimo riskirati sa medom jer nismo sigurni iz kakvih zajednica je izvađen, te šećerne pogače možemo raditi sa sirovom germom ili kvascem, kuhanim ili ne, zavisi kako ko preferira.
U te pogače bilo sa medom ili kvascem mogu se dodati odrđeni sastojci a neizostavan je KAS koji se spravlja na više načina kao alkoholna tinktura ili se priprema kuhanjem sirovog ili sušenog pitomog pelina sa određenom količinom vode i borovih izdanka. Ako se nema KAS-a može se stavljati i sok od bijelog luka kao i sok od iscjeđenog limuna koji je bogat C vitaminom. Ni sa ovim dodatcima nema potrebe pretjerivati.
Šećerno medne pogače imaju još jednu veliku prednost a to je što se mogu dodavati u bilo koje doba godine, ljeti ili zimi ili kada nema paše jer sa pogačom nećemo izazvati grabež. U bespašnom period nije dobro dodavati sirup osim kasno uveče i u količina koje pčele mogu prenijeti noći. Ukoliko uz naš pčelinjak u blizini postoji i tuđi pčelinjak koji se ne šprihranjuje tad opsnost od grabeži postaje još veća.
Takođe ako nam je pčelinjak kojeg želimo prihraniti ili samo par košnica koje moramo prihraniti udaljen od mjesta boravka veća je isplativost dodati poagče nego svakodnevno ići na udaljeni pčelinjak, trošiti gorivo i vrijeme i svaki puta dodatno uznemiravati pčele koje tada troše još više hrane. Poznato je da pčele često pregledane tj uznemiravane mogu od dodatnog stresa čak i uginuti jer pri tome troše više hrane nego obično, dok mi pokušavamo da ih svakodnevnim otvaranjem košnice i sipkanjem malih količina sirupa dovesti u normalno stanje.
U rano proljeće nije dobro prihranjivati tečnom hranom iz još jednog razloga a to je da pčele dodati sirup ne mogu prenijeti u kratkom vremenu a posebno ako se noćne temperature spuštaju blizu nule pa čak i ono što je preneseno može da se pokvari tj ukisne. Ukoliko pčele pokušaju da konzumiraju takvu hranu koja je već počela da se kvari tj ukisne možemo očekivati pojačano uginjavanje pčela, izmet po okvirima i pojavu nozemoze kod pčela naročito ako ne mogu izlijetati vani.

Kada pčele ostanu bez hrane

Vratit ćemo se ponovo na prihranu iz nužde jer najviše se praktikuje takva prihrana.
Nažalost, pored svih naših nastojanja da imamo samo najbolja i najjača društva na pčelinjaku kod svakog pčelara bez izuzetka bio on mali ili veliki sa većim brojem košnica dešava se da imamo neka slabija društva kojima bi trebali pomoći ili društva bez obzira na prihranu koju smo dal isa manjim ili većim zalihama hrane.
Razloga tome može biti više počev od broja pčela, starosti matice tj stanja pčelinjeg društva uopšte koje je možda opterećno varoom, tihom grabeži, najezdom osa u košnice tokom ljeta i jeseni, nozemozom ili čak nekim težim bolestima legla koje nismo primjetili.
Društva kod kojih smo ustanovili teže pčelinje bolesti lao što su američka ili Evropska kuga pčelinjeg legla nećemo ni stimulisati već ih treba što prije skloniti sa pčelinjaka, okvire sa leglom spaliti a košnice ako su nove mogu se dezinfikovati ali najsigurnije je kako to zakon nalaže sve popaliti i zakopati ostatke u zemlju.
U jesen se gotovo uvijek nađe po neko to slabije pčelinje društvo sa manjim zalihama hrane i ako to na vrijem utvrdimo možemo se poslužiti pomalo nepoštenom metodom da od pčelinjih zajednica koje imaju dobre zalihe “ukrademo” po neki okvir zatvorenog meda ako ga imaju viška i dodamo pčelinjim zajedniciama sa manje zalihe.
Prihranu takvih slabijih sa hranom pčelinjih zajednica ne radim jer od toga neće biti neke koristi već im dodajem ili okvire sa zatvorenim medom uzetih iz drugih zajednica ili ih spajam sa jačim društvima jer nešto nije u redu sa tim društvo.
Prije toga obično oduzmem maticu mada, ako je kasna jesen i spajamo preko novinskog papira čak i da ostane slabija matica pčele će je same u narednom period ukloniti.
Slabije društvo dodajem na medište jačeg društva a za par dana i ne manje od sedam, tada vršim rotaciju, gornje društvo spuštam na podnicu ispod jakog a ako ima dosta pčela i perge u donjem nastavku jakog društva ostavljam taj nastavak na podnjači kako je i bio, samo plodište slabijeg društva poturam ispod plodišta jačeg društva.
Raspored ramova od druge polovice ljeta ne diram ni u jednom društvu, jedino pristupam vađenju krajnjih okvira lijevo i desno po jedan i to prije početka jesenske prihrane.
Vađenje krajnjih okvira je korisno iz više razloga napraviti, prvi je da pčele tada koncentrišu med iznad samog legla, dok je drugi da zimi vlažni vazduh može cirkulisati oko okvira i neće doći do buđavosti krajnjih okvira sa leglom.

U kasno ljeto ili ranu jesen pčelama se može dodati šećer u kristalu ali ja to lično izbjegavam jer pčele takvu hranu prerađuju veoma teško.
Šećerno mednim pogačama se mogu stimulisati pčele u rano proljeće jer ne postoji opasnost od prevelikog unosa pogača u saće jer ga pčele prije potroše dok sa siropom to nije slučaj. Naime, kada se stimuliše sirupom onda se mora svakodnevno prihranjivati sa manjim količinama sirupa jer ako se dodaju veće količine doći će do blockade matice i smanjenja legla umjesto povećanja kao što smo htjeli.
Proljećno nadražajno tj stimualtivno prihranjivanje možemo dobiti na taj način da okrenemo komplet plodište za pola kruga tako da med dođe naspram leta a leglo od pozadi.
Inače ovom rotacijom plodišta stvaramo neprirodan položaj legla i meda u košnici te pčele pokušavaju što prije da to isprave. Tada pčele prenoseći med sa prednje strane oslobađaju matici proctor za zalijeganje a samim time se stimulišu njihove žlijezde za hranjenje mladih larvica koje tada dobijaju veće porcije hrane i samim time budu i kvalitetnije odhranjene naravno ako u košnici postoje barem neke normalnije zalihe meda od barem 7-8 kg… Ukoliko imamo na raspolaganju viška okvira sa medom možemo iste dodati u donji nastavak ispod legla ili čak podmetnuti i pun polunastavak sa medom i tako isto dobiti stimulativno nadražajno prihranjivanje pčela.

Stimulativno prihranjivanje pogačama se takođe može koristiti isto kao i ovo sa medom s tom razlikom da je prihranjivanje medom bolja opcija nego sa šećernim pogačama. I ovdje je bitno napomenuti da ako su nam pčele udaljene od mjesta boravka na većoj udaljenosti stimulisanje pčela sirupom nije rentabilno zbog utrošenog vremena prilikom putovanja i povratka sa pčelinjaka, te većim utroškom vremena dok prihranjujemo po košnici. Ukoliko su pčelinjaci uz kuću onda se može koristiti i stimulativno prihranjivanje šećernim sirupom ali opet za one pčelare koji imaju više slobodnog vremena.

Kako pčele pripremiti za zimu?

Pčelarska godina svake godine počinje ranije i sada se priprema pčela za zimu i dopuna zimskih zaliha kod većine pčelara vrši već krajem jula tj poslije posljednje paše umjesto krajem avgusta kako je bilo prije desetak i više godina.
Kako odradimo taj posao u kasno ljeto tako će nam biti i prezimljavanje pčelinjih društava. U ovo vrijeme se obično vrši i suzbijanje varoe pa je to jedan od glavnih poslova pčelar uz dopunu zimskih zaliha hrane.
Za uspješno prezimljavanje bitno je poznavati biologiju pčela, te na vrijeme intervenisati ukoliko nešto nije kako treba. Od toga nam zavisi brojno i zdravstveno stanje pčela a količina hrane i to kvalitetne je od posebnog značaja za prezimljavanje pčela. Ukoliko izvadimo krajnje okvire obezbjedili smo pravilno cirkulisanje vlažnog vazduha u košnici i njegovo odstranjivanje vani kroz leto košnice.
Pored toga potrebno je obezbjediti košnice da ih domaće životinje, ptice ili miševi i rovčice ne uznemiravaju tokom zimovanja ii mamo dobre osnove da vjerujemo da će pčele zdrave i jake uspješno dočekati naredno proljeće.
Pčelama zimi hladnoća nije glavni neprijatelj kao što mnogi pčelari strahuju već je potrebna dovoljna količina kvalitetne i dobro raspoređene hrane.
Ako smo obavili krajem ljeta tretiranje protiv varoe ostaje još zimsko tretiranje oksalnom i poslovi na pčelinjaku su definitvno gotovi za tu godinu.
U zimskim mjesecima možemo poneki puta obići pčelinjak radi kontrole da nije koji poklopac sa košnice vjetar podigao, da nisu domaće životinje ili djetlić oštetili ili prevrnuli neku košnicu. Dobro je takođe zimi poskidati i poletaljke ako je moguće jer je to preventiva pčelama da ih manje uznemiravaju ptice koje slijeću na poletaljku i kljucaju mrtve pčele kao i miševi Kojima je lakše preko poletaljke ući u košnicu.
Takođe poletaljka zimi izaziva više vlage u košnici jer kiša kada pada kapi se odbijaju i ulaze čak i košnicu i vlaže doatno pod a takođe može čak dovesti i do uginuća pčela ako se na poletaljci snijeg koji napada djelimično otopi i zaledi ulaz u košnicu i tako izazove prekid dovoda vazduha i gušenje pčela.

Standardna pogača za pčele!

Normalna pčelinja zajednica za uspješno prezimljavanje do proljeća potroši oko 7-8 kg ali mora se ostaviti ipak minimalno oko 15 kg jer pčele višak neće potrošiti ako im ne bude trebao, dok ako im nestane hrane najvjerovatnije će uginuti od gladi jer mala količina hrane je samim time i manje dostupna pčelama.
Ukoliko ostavimo pčelama veće zalihe nećemo pogriješiti jer viška hrane gotovo da nema posljednjih godina. Pčelari koji prihranjuju šećernim sirupom većina prokuhava isti dok jedan dio pčelara kao i ja ne kuha sirup jer još jače izaziva pčele i može lakše dovesti do grabeži.
U sirup stavljam na svakih 50 litara tekućine 1 kg meda i 2 dcl KAS-a.
Nikakve druge dodatke ne ubacujem. Povidon jod nikada nisam koristio ni za kakvu primjenu kod pčela dok neki pčelari to obilato koriste navodno radi nozemoze i smirivanja pčela.

Ja to nisam koristio ali ne vidim razliku kod pčelara koji to koriste i koji ne, stvar je izbora no lično sam pobornik da pčelama ne treba gurati svašta nešto samo radi reda.
U ovom period uzimljavanja trudimo se da stare okvire u kojima ima pomalo meda i perge stavljamo do stranica košnice jer će ih pčele prve isprazniti i mi ih kasnije u proljeće vadimo i pretapamo. Takođe se ti okviri ako ih ima više mogu spustiti u donji nastavak odakle će ih pčele takođe očistiti od polena i meda.
Dohranu pčela za zimu vršim u nekoliko navrata sa većim količinama šećerno mednog sirupa iz prostog razloga da pčele ne stimulišem bespotrebno da uzgajaju leglo već da što prije dopunim zalihe hrane. Ukoliko smo sve odradili na vrijeme i kako treba predstojeću zimu bi trebali dočekati bez ikakvih problema.
Leta na košnicma možemo malo i suziti da hladni zimski vjetar što manje prodire u košnicu kroz leto i tako postižemo i manju potrošnju hrane u košnici.
Ovo ne treba shvatiti bukvalno da se tako čuvaju zimske zalihe pa zbog toga zatvoriti komplet leto, dovoljno je suziti na nekih 10-ak centimetara.

Budite mi veseli, zdravi i debeli!
Nazad