Kako prepoznati pravi med???

Ukratko- vrlo teško!

Pitanje staro vjerovatno koliko ima godina od kada se počeo konzumni šećer proizvoditi i prodavati na veliko. Prije toga su postojali voćni sokovi, tj "šira" koja se davala pčelama na preradu koja je ruku na srce daleko zdravija nego šećer koji im se sada daje ali je šećer sada prevagnuo jer je jeftiniji i teže se otkriva jer nema nekog posebnog mirisa niti okusa kao recimo sok od jabuke koji se dobija gnječenjem jabuka prilikom spravljanja pekmeza.

Ovo gore što navodim ne znači sada da svi pčelari to rade ali vjerujte da ima i takvih, neki čak i liječe pčele od raznih bolesti čak iako su zdrave, da se ne bi kojim slučajem razbolile i onda takav med se nađe na stolu potrošača, reći ćete , sigurnije je onda isti nabaviti u prodavnici ili marketu, odgovor kratak, upravo suprotno, prije ćete tamo to dobiti jer pčelar koji ima ispravan med on ga prodaje na kućnom pragu i po pravoj cijeni a ne po nekim smiješno niskim cijenama, bez pravih podataka od pčelara ili čak i lažnih?

Kako prepoznati pravi med, mislim da Vam je jasno da to nije nimalo lagan zadatak bez laboratorije čak ni za samog pčelara. Doduše postoje neke metode ali sve se one oslanjaju na čulo okusa prvenstveno a potom na čulo mirisa. Međutim, ni čulo mirisa nije nikakva garancija kvalitete meda jer gotovo svi industrijski medovi koji se spravljaju od čistog 99% konzumnog šećera imaju čak i bolji i jači miris nego pravi med!

Možda će se neko i zapitati kako to ali dovoljno se osvrnuti svuda oko sebe i vidjeti da se razni emulgatori, pojačivači okusa, mirisa i šta sve ne, koristi u gotovo svemu što se prodaje u prodavnicama i marketima pa zašto ne bi to stavljali i u med, još kada ima naivnih potrošača pa to kupuju jer vjeruju da je to bolje nego da kupe direktno kod proizvođača meda, odnosno pčelara?

Boja im je takođe na zavidnom nivou, kakvu želite boju oni će vam napraviti pa makar takav med ne postojao u prirodi, vidite dokle smo napredovali ali u borbi za novac i prevaru kupaca. Možete danas imati i med zelene, ljubičaste, plave boje, može biti crn kao zemlja, nije nikakav problem, problem im je ako odstupaju od standarnih boja onda Vi kao potrošači možete posumnjati da li takav med postoji te zato i nema u prodaji plavog, zelenog, ljubičastog i sl. nazovi "meda".

Imao sam priliku doći do starih tegli u kojima je bio nekada kupovni fabrički med a koje su bile isprane vodom (čiste i zatvorene), te tegle vjerovali ili ne, bez obzira što su bile negdje iz 1990-ih, čak su i tako stare zadržale miris "MEDA" kojim su bile napunjene. Kako tada nisam pčelario, nisam na to obraćao ni pažnju, med je bio sladak i to je bilo to, još je i lijepo mirisao, međutim, kada sam započeo pčelariti u prvim godinama sam istraživao zašto onaj med koji ja dobivam od svojih pčela nema takav miris, zašto moje tegle ne mirišu na med toliko kao onaj kupovni, ja znam šta sam proizveo ali nisam bio svjestan šta sam prije konzumirao dok nisam nabavio košnice sa pčelama i počeo prvobitno za sebe med proizvoditi. Međutim, tek u skorije vrijeme sam "skontao" zašto je ona tegla od prije 20-ak godina tako mirisala na med, pa iz prostog razloga zato što su i tada upotrebljavali pojačivače mirisa i okusa u proizvodima!!! Pa zar i u med aditive, koji apsurd, ali to je samo trgovina, treba i njih razumjeti, a sa nama nije bitno šta će biti, zašto takvi sastojci trebaju medu koji nisu prirodni?

Svako ko ima kod sebe praznu teglu od kupovnog meda ako je čista i stoji recimo koju godinu ili dvije, može i 20 godina, nije nikakav problem, neka je otvori i pomiriše, zapahnut će ga lijepi miris nekada davno zapakovanog meda u nju, ali ne, nije to miris meda, već umjetni miris koji ni voda pa čak ni vrijeme nije moglo izaprati iz stakla u kojem se nalazio. Uzeli ste takav med kao lijek i hranu, za sebe u prodavnici, šta mislite gdje su ti vještački mirisi završili, koliko Vam je od njih bilo koristi?

Ponovite eksperiment, uzmite teglu koja je prethodno bila čista, tj kupljen prirodni med od pčela i pravog pčelara, isperite je vodom naravno kada ste potrošili sav med i zatvorite jedan dan, godinu ili stotinu godina, svjedeno, ona neće imati ni dio onog "lijepog" "fabričkog" mirisa patvorenog meda koji ste prije kupovali u prodavnici!

Posebno imaju dobre mirise uvozni medovi iz okolnih zemalja, ne smijem ovdje pisati javno poimenice koje su zemlje u pitanju ali možda naše potrošače i kupce treba i prevariti jer eto imaju više povjerenja u proizvod koji je došao iz vana tj inozemstva a znaju da je kod njih taj proizvod daleko skuplji nego kod nas i njima nije čudno kada ovdje plaćaju nešto jeftinije nego tamo gdje se proizvodi, zar doista mislite da nas neko voli pa nam daje jeftinije svoje proizvode nego što ih prodaje svome narodu u svojoj zemlji?

Nije samo med u pitanju, pogledajte uvozno mlijeko, ma sve živo, kod nas jeftinije nego kod njih (u zemlji gdje se proizvodi), ne mogu da shvatim da naši kupci ne mogu da "skontaju" zašto je to tako? Doduše, mnogi nam ispiraju uši kako druge države daju veliki poticaj za svoju proizvodnju, pa da je i sve tako, zar te druge države ako imaju imalo "ISPRAVAN I ČIST" proizvod ne bi radije takav proizvod izvezli (kada je tako dobar) u zemlje EU nego ga nama nudli duplo jeftinije nego što se može i kod nas pronaći???

Šta sve ovo znači, pa znači samo jedno, ne postoji živi pčelar pa makar pčelario 10.000 godina koji može otkriti da li u medu ima antibiotika, amitraza i ostalih pošasti tj otrova koji prate pčelarstvo, nikakva ljudska metoda (čulo okusa, mirisa i sl) to nije u stanju otkriti, može se jedino konstatovati čulom okusa da li u medu ima konzumnog šećera i to ako nabavljate kristalisani med, tek tada može iskusni pčelar kada uzme tog meda i stavi pod jezik osjetiti da li su kristali meda tvrdi ili mekani, kakva mu je aroma tj da li odgovara biljci sa koje je sakupljen tj podneblju gdje je proizveden, kod pravog kristalisanog meda gotovo da ne osjetite kristale kada se topi u ustima dok kod onoga sa šećerom postoje tvrdi kristali koji Vas bockaju kada ih stisnete jezikom. To je samo razlika, ništa drugo, miris se može i dodati kao što smo rekli.

Znači garancija da li je med pravi je i da li se kristalizovao i kakva je struktura tih kristala, "ALI" kao što se da i pretpostaviti nepismenost naših kupaca (nažalost, to moram tako reći), tjera proizvođače meda, odnosno pčelare da takav med ukoliko se kristalisao, dekristališu odnosno dovedu ponovo u tečno stanje jer kupci sumnjaju ako se med kristališe da je od šećera jer i sam naziv za kristalizovani med u narodu je, "med se ušećerio" dok je u stvari obratno, prirodna osobina meda je da se kristališedok kod meda od šećara to nije lsučaj, nikada se ne može ravnomjerno kristalizovati i da kristali budu mekani i pri tome gotovo neosjetni pod jezikom!

Nova opasnost po med je kada se primoravaju proizvođači meda da isti dekristališu. Šta se dešava?

Pa kupac zahtjeva med u tečnom stanju, proizvođač meda je prinuđen da taj prirodni med koji se mora OBAVEZNO KRISTALISATI poslije dužeg ili kraćeg stajanja zavisno od biljke sa koje je skupljen i prostorije gdje se čuva (toplo ili hladno) da dekristališe.

Mnogi će reći to nije nikakav problem, "ALI" vjerujete da jeste, mnogi pčelari nemaju termostatom regulisani dekristalizator koji NE SMIJE dopustiti temperaturi da pređe maksimalno 38-40 stepeni celzijusa! Šta se dešava, pa to, da pčelar koji je proizveo 100% čist med i nezagađen bilo čime zbog Vašeg insistiranja da med bude u tečnom stanju isti dekristališe tj otopi na temperaturi nerijetko većoj i od 50 stepeni i Vi umjesto da dobijete med izvornog oblika i kvalitete dobijete oštećen proizvod, koji je sladak ali ništa više od toga, možete se oprostiti sa njegovim ljekovitim svojstvima.

Moja preporuka koja se može izvući iz svega gore navedenog je:

  • Kupujte med od poznatog pčelara sa dovoljnim brojem košnica,
  • uzimajte kristalisani med jer Vam je to veća garancija da je med od pčela a ne neki patvoreni tj vještački,
  • pokušajte prije kupovine saznati na koji način pčelar od koga uzimate med tretira svoje pčele protiv varoe.

Ponovo napominjem, kupujte med samo od pčelara u koga imate povjerenja i kao u čovjeka bez obzira na njegove pčele!

Težak zadatak ali nije nemoguć, malo se više raspitajte prije same kupovine! Nije garancija kvalitete meda ako je pčelar star, dosta starih pčelara koriste i stare metode borbe protiv varoe koje su prevaziđene i dokazano opasne ali zbog starih navika ih baš većina i starijih pčelara teško napušta ali i zbog niske cijene takvih otrova!

Sladite se medom, održavajte zdravlje i bistar um medom, uzimajte kristalisani med, ne pregrijavajte ni Vi kupljeni med koji se kod vas kristalizirao, ne uzimajte direktno kašikom med u usta, pokušajte ga otopiti u čaši mlake vode, jer tada ima veće dejstvo na čovjekov organizam ... i ponovo ponavljam, kupujte med kod pčelara u koga imate 100% povjerenja!

Dobio sam zanimljivo pitanje u vezi meda:

"Zanima me da li je pravi med kad pcelar daje svojim pcelama orginalne pogace kad su kisoviti dani kad je slaba ispasa?"

Odgovor:

Na žalost mnogih pčelara moje mišljenje je da pčele uvijek prenose nekada veću a nekada manju količinu dodate pogače čak i u medište.

Najveće zlo je ako pčelar dodaje kupovnu pogaču koja ima svega u sebi osim meda i šećera!

Pojedini pčelari dodaju pogaču pčelama čak i u vrijeme paše naročito kada je vrijeme nepovoljno iz razloga da pčele ne troše doneseni med i da matica polaže novo leglo. Tom pogačom upravo i postižu to, međutim, jedan dio te pogače OBAVEZNO završi i u medu, htjeli to priznati ili ne?

Dokaz tome pčelarima je kada formiraju oplodnjake i dodaju pogače, za dan ili dva, pčele izgrade vosak i u tom oplodnjaku čak ima i meda u ćelijama, otkuda taj "med", mislite da su donijele iz prirode, šaka pčela je izgrađivala vosak i nanijela meda u ćelije, zavaravate se svi koji tako mislite i nažalost pored sebe lažete i potrošače meda.

Pored toga znači što ste dodali pogaču manje zlo bi napravili kada bi dodali vlastitu koju ste Vi napravili jer bi znali šta u njoj ima, ovako, kada dodajete "kupovnu pogaču" koja košta čak 3 KM a svi znate da nema teorijske šanse da Vi napravite istu po toj cijeni, zapitajte se šta to dajete pčelama i čega oni dio prenose i u medište.

Mala kalkulacija cijene pogače napravljenoj u vlastitoj režiji:

Za 1 kg pogače vam treba 0,7 Kg šećera u prahu, 0,3 Kg meda, najlonska kesa i rad!

Cijena: mljevenog šećera 0,7 Kg x 1,9KM=1,33 KM

meda najlošije kvalitete 0,3 Kg x 6 KM=1,8 KM

najlon kesa najlošija 1 x 0,025 KM=0,025 KM

Vaš rad 1 x 0,2 KM=0,2 KM

Najlošija pogača koju Vi napravite košta 3,355 KM, šta ovo govori, govori svakome ko ima imalo razuma da u kupovnoj pogači nema čak ni šećera a kamoli meda, rade ih od nekih melasa i kukurzunih škrobova i nekog blagog konzervansa da mogu stajati na policama po 2-3 godine , zato je pčele izbjegavaju kada imaju bilo šta drugo da jedu.

Zašto mislite onda da je takva KUPOVNA pogača dobra potrošačima meda kada je i pčele izbjegavaju osim kada nemaju ništa bolje?

Napravite jednostavnu probu, napravite Vi pogaču sa medom i postavite kupovnu pa vidite koju će prije prenijeti bar 5 -10 puta brže!

Medno! Kada bi pčele progovorile

Nazad   Napred