Kad bi pčele progovorile II dio

Glavno pitanje je šta učiniti po tome pitanju, po pitanju zaštite pčela i njihovog opstanka?

Ako prepustimo da ovo ide stihijski i kako nam savjetuju mudre glave, najvjerovatnije je da ćemo se suočiti kao i u drugim ekstra razvijenim zemljama, gledati u prazne košnice i pitati se: Kuda su to otišle moje pčele????
CCD kolaps?
Pa zar treba tu mnogo pameti, kuda mogu otići osim da dostajanstveno uginu, nema u prirodi baš toliko mjesta gdje bi se toliki broj društava mogao smjestiti. Ah mudrosti...
Koliko vidim dobar dio pčelara pčelari isključivo radi dobiti od pčela, priznajem da sam i ja tako počeo, kupio sam košnice ali prvenstveno za sebe da proizvedem meda ali poslije čovjek se prepusti rijeci da ga nosi i dok skonta šta bi, voda mu već preko grla...


Ekološko i prirodno pčelarstvo

Pčelareći godinama došao sam do nekih spoznaja i shvatio sam da nije sve izgubljeno. Mnogi pčelari ili da tako kažem poklonici i zaljubljenici u prirodu nabavljaju pčele isključivo radi sebe i spremni su da u to zadovoljstvo ulože i nešto novca ali ipak znaju da su na velikoj dobiti kako u psihičkom smislu a tako i u zdravstvenom i to im niko ne može platiti.
Možda neće povratiti sve materijalno uloženo ali ako se nešto voli onda je čovjek spreman i nešto da uloži u to a ne samo za sebe korist da gleda.
Puno puta se pitam odakle početi, kako sve ovo odbaciti, kako to uraditi a da se ne naškodi pčelama jer i one su se pomalo privikle na nedaće koje smo im izazvali iako one znaju kako, ali kako ih približiti prirodi, vratiti im dostojanstvo postojanja, kako im omogućiti da se odbrane samostalno a ne izložiti ih propasti...

Mnogi ih posmatraju samo kao glupe insekte koji samo ubadaju ali ne vide onu njihovu stvarnu prirodu i ljepotu.

Ja nisam čuo za slučaj da je pčela na nekoj određenoj (dovoljnoj) udaljenosti od košnice sama ikoga i ikada napala   bez razloga. Za druge insekte kao što su ose, stršljenovi a i domaće životinje kao pas i sl. Bogami jesam i to u dosta slučajeva.
Šta nam to govori, pčela je dosta miroljubiv insekat osim kada mi pretjeramo sa svojim nježnostimaprema njima kao što je premetačina po njihoj kući, krađa njihovih zaliha meda i polena. Tada se mi naljutimo kada dobijemo po koji ubod a malo ko se zapita šta smo mi njima sve uradili i koliko smo im sestara pobili prilikom nazovimo običnog pregleda košnice.

Šta nam to sve govori, pa govori sigurno sljedeće, košnice su ljudipravili (prvo pčelari a posle ko je stigao) da bi bolje mogli otimati pčelama medi ometati ih u poslu, znači prvi cilj je pronaći adekvatan smještaj za pčelu (namjerno neću reći košnicu).
Za sve koji budu čitali ovaj dio ostavit ću vremena da se svi zamisle šta bi to njima bilo pogodno a i nama donekle da odgovara. Odmah da se razumimo, volim i ja ponekad da zavirim u košnicu, ne zbog nečega posebno nego baš onako, da vidim šta rade, eh što ti je ljudska znatiželja?

1. Eksperiment

Prije nekih 12 godina nabavim 4 polovne košnice pološke i kao što to biva kod mene da ne bi sve išlo kako je već uobičajeno naselim ja te košnice na okvire ali samo sa početcima saća od 1 cm ili manje. U okvire naravno nisam stavljao nikakvu žicu pa rekoh da probam kako će se pčele ponašati.

Pčele ko' pčele, prionule na posao i izgradile saće koje nije baš bilo idealno ali nije bilo ni loše. Okviri dugački pa kad se izvuče okvir da se pregleda onda oni okviri koji nisu do kraja izgrađeni su vrlo osjetljivi na prekretanje i uvrtanje kojekakvo i saće se zna u njima i slomiti ako smo nepažljivi.
Što se tiče pčela njima ponuđeni prostor očito nije odgovarao jer nisu mogle zadovoljiti svoju prirodnu potrebu za razvojem a to je izgradnja ćelija od vrha košnice prema dnu, već sam ih ja morao proširivati malo po malo, jer je pološka inače takva košnica koja se širi samo horizontalno.

Pčele su dosta dobro napredovale ali zbog premještanja okvira su trpile određene probleme tako da sam sada u konačnici odustao od tog tipa košnice koji mi se na početku činio kao dosta simpatičan i pogodan za, pa hajde recimo organsko pčelarenje...
Pološke gore na slikama sam koristio i za izvođenje novih matica, na slikama se vidi da sam iste prije presađivanja larvica obilno pojačavao sa mladim pčelama iz drugih košnica.

MEĐUTIM, te matice koje su one proizvele bez obzira na količinu pčela i moju prihranu razrijeđenim medom i polenskom pogačom koja je cijelo vrijeme bila prisutna u tom periodu, su bile dosta manje nego one matice koje sam davao pčelama da odgaje na vještačkim satnim osnovama. Slike nisam uradio jer sam tada mislio i da se nemam čime pohvaliti, jer svi proizvode velike a kod mene male... eh!
Odmah sam u startu primjetio da su i matičnjaci manji i onda sam došao u nedoumicu šta sam to kod njih pogriješio, sve sam uradio uobičajeno ali su matice manje, ko će ponuditi ovakve matice kupcima?

Drugu turu larvica ubrzo nakon toga dodam normalnom društvu na odgoj i bude sve kako je uobičajeno. Poslije sam podugo razmišljao o tome i na kraju zaključio zašto je to tako, pa sve pčele koje su i izašle iz prirodnog voska i iz ćelija koje su i same bile manje, su morale odgojiti i manje matice bez obzira na početke matičnjaka koji su bili standardni.
Većinu matica koje sam dobio iz pološke sam ostavio za sebe jer su dobro zalijegale leglo iako su bile male, čudna mi čuda.

2. Eksperiment

Započeto naseljavanje košnica kvadratnog tijela dimenzija 412x412 mm u prethodnoj godini a druge sezone dobio kao na sljedećem videu:

Na videu se vidi da pčele i bez nas dosta dobro vode satne osnove ali ih je potrebno samo usmjeriti i to početkom satne osnove ali ne veće od 1 cm. Šta će one graditi to nas ne treba da zanima jer one grade ono što njima treba u tom momentu. Ako nema nikakvog voska čak i pčele sa starom maticom će graditi radiličko saće ali ako imaju dovoljno radiličkog legla onda će naravno graditi i trutovsko jer ga moraju imati za normalno stanje i raspoloženje društva u košnici.

Uočeni nedostaci ovakvog pristupa su što pčele lijepe vosak po zidovima nastavka ako nije kompletan okvir postavljen...

Drugi veliki nedostatak ovakvog pčelarenja je da je slaba iskoristivost voska iz medišta jer med se ne vrca već se jede sa saćem i to bez imalo sumnje da li je čist vosak jer nije bilo nikakavih satnih osnova! Sladak problem :)

Kad bi pčele progovorile I dio ⇛