Apimelem, uspješna terapija pčelinjim proizvodima i na životinjama

Zadovoljstvo mi je upoznati i širu javnost sa nedavno objavljenim stručnim radom ekipe doktora i studenata sa Veterinarskog fakulteta u Sarajevu sa naučnim radom koji glasi:


KLINIČKA EFIKASNOST APITERAPIJE U LIJEČENJU RANA
VIMENA HOLŠTAJN-FRIZIJSKIH KRAVA

Ako se neko slučajno zapita šta to ima veze sa ljudima (mislim liječenje životinja i ljudi) pa mislim da će ubrzo shvatiti ako pročita orginalni dokument a kojem je vrijednost time još veća za nas pčelare jer upravo potvrđuje ono što mi pčelari godinama govorimo i ono što primjenjujujemo kako na sebi isto tako imamo i dokaze uspješne primjene i za liječenje životinja kao u ovom slučaju muznih krava ali nas ništa ne sprečava da ovom smjesom kao što su oni radili (med, polen i propolis) ne pomažemo i drugim životinjama kao što su naši kućni ljubimci, psi ,mačke a i ostale životinje koje imaju problema. Znači, sada imamo potvrdu uspješnosti "Apimeda" kako su ga oni lijepo nazvali na životinjama što automatski znači da isto tako pozitivne efekte mora dati i na ljudima.
Međutim, da bi neko to ispitivanje uradio u našoj zemlji postoje brojni lobiji kojima nije u cilju da se bilo kakvi naučni radovi objavljuju ako nisu striktno njihovi proizvodi koje oni skupo prodaju i za koje u svakoj TV reklami odvoje poprilično prostora dok ove prirodne i neškodljive vidove liječenja i izliječenja naravno ne propagiraju jer im to ne odgovara te zato i ne podržavaju ovakve projekte.

U svoje ime i u ime pčelara kojima treba više ovakvih stručnih potvrda tj dokaza uglednih naučnih institucija se zahvaljujem na njihovom doprinosu skidanja makar i dijela tajne sa efikasnosti pčelinjih produkata u liječenju pa makar i životinja!
Poruka koju sam dobio 20.02.2013u 21:40glasi ovako:

"Poštovani, 
ovom prilikom također bi želio podijeliti s Vama jedan moj veliki uspjeh koji smatram da će i Vama koristiti i da će Vam možda biti od neke pomoći.
Naime, ja sam apsolvent na Veterinarskom fakultetu.Prošle godine u saradnji sa mojim profesorima i asistentima radio sam jedan naučno istraživački rad iz oblasti pčelarstva,tačnije apiterapije na temu:"KLINIČKA EFIKASNOST APITERAPIJE U LIJEČENJU RANA VIMENA HOLŠTAJN-FRIZIJSKIH KRAVA".
Zbog ograničenog prostora u stručnom časopisu "VETERINARIA" nismo bili u mogućnosti objaviti sve do detalja rezultate i iskustva koja smo dobili i stekli ovim istraživanjem. Tako da prva prilika koja mi se ukaže vrlo rado ću podijeliti sva iskustva i rezultate kako sa Vama tako i sa svima onima koji se zanimaju za ovu tematiku.
U poruci Vam šaljem i link preko kojeg možete preuzeti rad koji je dostupan svima na internetu.

KLINIČKA EFIKASNOST APITERAPIJE U LIJEČENJU RANA VIMENA HOLŠTAJN-FRIZIJSKIH KRAVA!
Ukoliko bi bilo problema oko skidanja rada,pošaljite mi Vašu e-mail adresu pa ću Vam poslati u PDF formatu.
Azur Paprikić
Veterinarski Fakultet - Univerzitet u Sarajevu

CLINICAL EFFICIENCY OF APITHERAPY IN TREATMENT OF
UDDER WOUNDS IN HOLSTEIN-FRIESIAN COWS

U radu učestvovali:
Benjamin Čengić, DVM, MSc, Senior Assistant; Nazif Varatanović, DVM, PhD,
Professor, Department of Obstetrics and Udder Diseases; Tarik Mutevelić, DVM, PhD, Assistant
Professor, Department of Reproduction; Ahmed Smajlović, DVM, MSc, Senior Assistant,
Department of Pharmacology and Toxicology; Behija Dukić, DVM, PhD, Assistant Professor,
Department of Infectious Animal Diseases with Epizootiology; Amel Ćutuk, DVM, Msc, Senior
Assistant, Department of Ambulatory Clinic; Aldin Ćosović, DVM; Azur Paprikić, Student,
Veterinary Faculty, University of Sarajevo

Kratak sadržaj-
Med, polen i propolissu supstance koje se još od davnina koriste za liječenje inficiranih rana. Ove supstance imaju izraženu antimikrobnu aktivnost, čak i protiv mikroorganizama rezistentnih na konvencionalne antimikrobne preparate i antiseptike. Cilj istraživanja je pokušati odgovoriti na pitanje da li ove supstance mogu pomoći u zacjeljivanju rana vimena u realnim terenskim uvjetima. 
Navedene supstance su kombinovane u preparat koji je potom primjenjivan direktno na rane vimena krava, jednom dnevno. Rane su tretirane "Apimelemom" tokom maja i juna 2012. godine. "Apimelem", primijenjen na rane vimena, dao je dobre rezultate u pogledu eliminacije infekcije, sprečavanju reinfekcije i bržem zacjeljivanju tkiva. Pripravljeni "Apimelem" se pokazalo kao efikasan, netoksičan i finansijski dostupan, što je naročito bitno za ekonomski siromašne ili prirodnim nepogodama pogođene oblasti.
Uvod
Medje namirnica slatkog okusa, koju proizvode pčele, koristeći nektar s cvjetova. Procesom regurgitacije, pčele nektar transformišu u med, i potom ga skladište u saće. Propolis je prirodna, kompleksna mješavina smola, guma i  balzama porijeklom iz pupoljaka, listova, cvijeća te biljnih izlučevina koje sakupljaju pčele (Apis Mellifera), koje ga obogaćuju svojim sekretima, voskom i polenom, kako bi dobile konačan produkt (13). Polen je biljni produkt, a  proizvode ga prašnici u samom cvijetu. Granule polena imaju čvrst vanjski zid (Exine), što ga čini teže probavljivim. Budući da spada u hraniva bogata proteinima (>20%), iznimno je važan u ishrani pčela i zbog svog izrazito kompleksnog sastava (lipidi, esencijalna ulja, vitamin E, vitamini B-kompleksa, ugljeni hidrati, peptidi, aminokiseline, pantotenska kiselina, karotinoidi, ferulična kiselina, željezo, mangan, cink...), nije ga moguće sintetizirati i bez njega pčelinja zajednica propada. (9, 13)

Med pripada grupi drevnih lijekova i spominjao se u medicinskim tekstovima još u drevnom Egiptu. Koristio se za liječenje inficiranih rana i opekotina, a ostao je u upotrebi najmanje 2000 godina (1, 11, 13). U terapeutska svojstva  meda ulaze: antimikrobna svojstva, sposobnost da autolitički uklanja tkivni detritus, osvježava rane i stvara prijatniji miris, posjeduje protuupalna svojstva, smanjuje bol, stimuliše zacjeljivanje i smanjuje stvaranje ožiljnog tkiva (14,  15). Prvi znanstveni dokaz o antibakterijskom djelovanju meda potiče od Van Ketela, još 1892. godine (8, 10). U nizu daljih istraživanja, dokazano je da med djeluje baktericidno na mnoge vrste grampozitivnih i gram-negativnih  bakterija, kao i fungicidno na različite gljivice (8, 13). Med je namirnica koja na više načina sprečava razvoj mikroorganizama. Ona je sastavljena od prezasićena otopina šećera, i kao takva, vezuje molekule vode, ne dozvoljavajući  mikroorganizmima pristup vodi, bez koje oni propadaju. Aciditet meda (pH 3.2 – 6.1) ( 8,9, 15) je još jedan faktor koji pomaže u ograničavanju rasta bakterija, kao i aktivnost niskih koncentracija hidrogen peroksida, koji nastaje  pri kontaktu meda s eksudatom rane. Fitohemikalije u medu (kafeična i ferulična kiselina) i potentni, antibakterijski peptidi (apidekini i abekini) te protein royalizin smatraju se razlogom snažne antimikrobne aktivnosti meda (3, 5). 
Med je odlično profilaktičko sredstvo, jer sprečava rast bakterija i unakrsne infekcije rana porijeklom od vanjske kontaminacije. Aplikacijom meda na gangrenozne rane, nekrotično tkivo se brže odvaja od podloge, rane su  osvježene uništavanjem anaeroba koji proizvode gasove neprijatnog mirisa, dok preostale bakterije koriste glukozu iz meda umjesto aminokiselina i metabolišu je u bezmirisnu laktičnu kiselinu. Zahvaljujući antiinflamatornom efektu,  smanjuje se količina eksudata, otok, bol i ožiljno tkivo, a popravlja cirkulacija i zacjeljivanje tkiva. Nakon primjene meda na gazi kod liječenja nekrotičnih rana, uglavnom nema potrebe za hirurškim uklanjanjem nekrotičnog tkiva iz  rane. Med ne samo da uklanja nekrotično tkivo već sprečava i njegovo nastajanje (10). Med stimuliše stvaranje upalnih citokina, koji su važni za zacjeljivanje rana ( 7) i apliciran na ranu, ne pokazuje štetne efekte (7, 14). Pozitivni  efekti aplikacije meda na rane se pokazuju čak i kod pacijenata koji primaju kemoterapiju i kod kojih bi se, zbog izražene imunosupresije, infekcija rane brzo širila i postala izvor sepse (2). Liječenje medom se primjenjivalo mnogo  ranije, ali je dolaskom antibiotika palo u zaborav.
Međutim, s rastućom rezistencijom mikroorganizama na konvencionalne lijekove, danas upotreba meda ponovo postaje aktuelna (8). Prvi put je 1950. godine dokazan antibiotski efekat polena, koji snažno djeluje protiv  Escherichiae coli, Salmonellae i Proteus vulgaris, kao i bakterijskih infekcija koje inače odolijevaju konvencionalnim antibioticima. Svi sojevi Staphilococcae i Escherichiae su se pokazali osjetljivi na polen (100%), streptokok (66,6%) i  proteus (58,6%) (9). Farmakološka svojstva polena: antioksidativno, protuupalno, antimikrobno, protutumorno, stimulira rast tkiva, imunostimulativno, detoksikativno. S njim se uspješno mogu terapirati gnojne rane (streptokoke,  stafilokoke i salmonele). Međutim, u vlažnoj sredini, polen brzo propada, ukiseli se i ubuđa, ali kada se prelije medom, zaštićen je od djelovanja vazduha i vlage (9). Propolis obično sadrži više od 50% aktivnih sastojaka (flavonoidi,  ferulična kiselina, karotenoidi, aromatična ulja, voskovi i različite grube partikule). Teže je topiv u vodi i ne dozvoljava prolazak vazduhu. Uzimajući u obzir da je propolis mješavina mnogih supstanci, njegova efikasnost je  mnogostruka. Ako virus, bakterija ili kvasnica postanu inkapsulirani propolisom, neće više biti u mogućnosti da dođu u kontakt s vodom i vazduhom, i počet će se smanjivati i umirati (13). Propolis, kada se primijeni izvana, umiruje  kožu, smanjuje bol i potiče zacjeljivanje. Pčele koriste propolis kao gradivni materijal i kako bi održale prisustvo bakterija i gljivica u košnici na minimumu. 

Med, polen i propolis imaju značajno antimikrobno dejstvo na različite sojeve mikroorganizama, u koje spadaju i sojevi bakterija rezistentni na konvencionalne antibiotike i antiseptike (1, 8, 9, 14). Različiti tipovi meda imaju različite  antimikrobne efekte na pojedine mikroorganizme, tako da vrsta cvijetnog nektara od kojeg je proizveden med vjerovatno određuje prirodu njegove antimikrobne aktivnosti ( 4). Danas se počinje sve više govoriti o praktičnoj  primjeni meda u terapiji rana različite etiologije, s naglaskom na pozitivne efekte Manuka meda, koji je dostupan u vidu fabričkih pripravaka za različitu terapeutsku namjenu (7, 15).
Cilj ovog ispitivanja je ispitivanje efikasnosti prirodnih supstanci (med, polen, propolis) koje bi mogle da posluže kao alternativno kliničko terapeutsko sredstvo, zbog pojave i razvoja rezistentnih sojeva klinički važnih mikroorganizama  prema konvencionalnim antibiotskim preparatima i antisepticima.
Materijal i metode
Tokom 5. i 6. mjeseca 2012 godine, vršili smo klinički pregled vimena muznih krava u laktaciji i pregledano je oko 200 grla u različitim fazama laktacije. Način držanja, uvjeti i sistem ishrane bio je ujednačen za sve životinje. Krave su  olštajn-frizijske pasmine, držane u farmskom uzgoju, na vezu, i izmuzane 3 puta dnevno mašinskom mužom. Pregled životinja podrazumijevao je adspekciju i palpaciju mliječne žlijezde, na osnovu kojih su rane vimena (vulnerae  glandulae mammae) uočene i bilježene za terapiju. Za tretiranje rana na mliječnoj žlijezdi korištena je, posebno za ovu namjenu pripremljena, mješavina od meda, propolisa i polena (nadalje pod nazivom "Apimelem"). Košnice u  kojima su pčele boravile su tipa Langstrot i nisu bile prihranjivane. Med je od kestena, porijeklom iz područja između Cazina i Velike Kladuše, s nadmorske visine 300 do 400 metara, proizveden 2010. godine. Polen i propolis  korišteni u ovom radu dobiveni su s područja Opštine Živinice, tačnije područja Đurđevika, s nadmorske visine od 400 metara. To je voćarsko-livadski kraj, od šuma su najzastupljenije crnogorične, a zemljište je jako bogato  akrom.  Polen je prikupljen u periodu aprila i maja 2012. godine. Upotrijebljena 15% otopina propolisa dobivena je miješanjem 15 grama sirovog propolisa sa 85 grama 70% etanola (C2HO). Tako nastala mješavina treba da odstoji 7 dana,  nakon čega se procijedi kroz gazu i bude spremna za upotrebu. Uzimajući u obzir da pčelari koriste različite recepture za kombinovanje meda, polena i propolisa, i po potrebi ih modifikuju, na osnovu njihove preporuke, korišteni  "Apimelem" pripremljen je miješanjem 1 kg meda od kestena, 50 grama samljevenog polena i 40 ml 15%-tnog propolisa.

Formirana mješavina je konzistencije paste, smeđe-žučkasto-zelenkaste boje, koju smo navlačili u šprice od 20 ml i potom nosili na lice mjesta. "Apimelem" je nanošen na prste i dlan šake, koju smo prethodno zaštitili rukavicom, i  dobro utrljavan u ozlijeđeno područje, a u apscese je ubrizgavan u samu šupljinu, sve do vrha, i dodatno premazivan izvana. Tretirana područja nisu bila zaštićena gazama, bandažama, kremama ili sprejem, već su ostavljana  otvorenim kako bi se vidjelo da li će dolaziti do reinfekcije mikroorganizmima iz okoline. Zbog vremenskog ograničenja boravka na farmi, "Apimelem" je korišten samo jednom dnevno, i to u periodu između druge i treće muže, kada je vremenski interval između muža najduži, kako bi ostao što duže na ozlijeđenom području.
Rane na vimenu su se razlikovale na osnovu više parametara, kao što su:
lokacija, veličina, boja, prisustvo nekrotičnog tkiva, prisustvo eksudata i njegova količina, rubovi rane, miris, postojanje bola, stanje okolnog tkiva i prisustva lokalne infekcije.
Tokom ispitivanog perioda, "Apimelem" je cijelo vrijeme čuvan u staklenoj tegli, na sobnoj temperaturi, van dohvata sunčeve svjetlosti.
Rezultati
Aplikacija "Apimelema" (med, propolis, polen) za tretiranje otvorenih rana pokazala je jasne pozitivne efekte na uklanjanje infekcije i ubrzanje zacjeljivanja kod svih tretiranih životinja, bez obzira na lokalizaciju povrede. Najveći broj  povreda je uspješno zacijelio nakon 10 dana ili manje, dok je za kompletno zacjeljivanje kod pojedinih rana trebalo do dvije sedmice. Tokom aplikacije paste na ozlijeđeno područje, životinje nisu pružale otpor, niti su bile nemirne,  što bi ukazivalo na iritaciju i bol prilikom nanošenja paste na ranu. U vremenskom periodu od dvije sedmice, koliko je trajalo ispitivanje "Apimelema", nisu se pokazali negativni efekti na ozlijeđeno ili okolno tkivo. Budući da su se u  periodu u kojem smo aplicirali "Apimelem" na rane, krave i dalje kontinuirano muzle 3 puta dnevno, zapazili smo da su se one s ozljedama sisa ubrzo prestale opirati ručnom pranju vimena i sisa, kao i postavljanju sisnih čašica od  automatske muzilice, što bi ukazivalo na analgetski i brzi iscjeliteljski efekat losiona. 
Na osnovu našeg ispitivanja, sprovedenog na 17 grla izrazito poboljšanje statusa rana je utvrđeno kod svih grla, a unutar dvije sedmice od početka tretmana, uspješno su sanirane povrede kod svih životinja. Najuočljiviji efekt  paste na rane je veoma brzo uklanjanje infekcije, nakon koje nije dolazilo do reinfekcije tokom cijelog oglednog perioda. Proces zacjeljivanja je nastupio veoma brzo, tako da se razvoj mladog granulacionog tkiva mogao primijetiti  već nakon 3 dana od početka tretmana. Najbrže su zarastale rane locirane na tijelu sisa, a najsporije ulcerativne rane na parenhimu vimena. Rane na sisama su već u roku 2-4 dana formirale dobro razvijenu zaštitnu krustoznu  formaciju, a ulcerativne rane su nakon 9-10 dana započinjale s procesom reepitelizacije. Treba napomenuti da su unutar grupe ispitivanih životinja "Apimelemom" naknadno liječene i one (n=2) koje su dotada tretirane  konvencionalnim preparatima, poput krema i sprejeva (Neo Spray Caf i Veyxat gel), a koji dotada nisu dali zadovoljavajuće rezultate.
U tabeli 1. i 2. prikazani su rezultati kliničke procjene efikasnosti pripremljenog "Apimelema" za tretiranje rana različitog tipa, na vimenu i sisama krava u laktaciji. U tabelama 3. i 4. nalazi se kontrolna grupa krava tretiranih  konvencionalnim preparatima (hidrogen peroksid 3%, povidon jod 1%, Neo Spray Caf i Veyxat gel), a slike prikazuju stanje rana na početku tretmana, kao i promjene na njima tokom perioda nanošenja "Apimelema". 
Važno je napomenuti da se tokom liječenja otvorenih apscesa vimena hidrogen peroksidom 3% i povidon jodom 1%, naknadno stvoreno granulaciono tkivo stvaralo u velikim količinama i izlazilo je van rubova rane, i kao takvo je  sklono stvaranju većeg ožiljka, a nakon dvije sedmice korištenja, promjer rana se smanjio svega za polovinu. U slučaju apscesa vimena tretiranog Neo Spray Cafom, dolazilo je do kontinuiranog ispiranja lijeka iz rane, zbog obilne  eksudacije, i shodno tome, smanjenju efikasnosti, a kod ulceracije vimena premazanog Veyxat gelom nismo uočili pozitivne efekte lijeka, i ova dva slučaja smo odlučili naknadno liječiti "Apimelemom" 
U ovom ispitivanju provjerava se klinička efikasnost "Apimelema" u terapiji rana mliječne žlijezde krava različitih laktacija. Tretirane rane su bile otvorene, inficirane, upaljene i bolne u trenutku započinjanja s terapijom, a neke su i  prethodno tretirane bez uspjeha. Uočeno je poboljšanje kod svih liječenih jedinki. Određeni sojevi mikroorganizama vremenom postaju manje ili više rezistentni prema određenim konvencionalnim terapijama te bi se dobar efekat  novopripravljenog "Apimelema" trebao uzeti u obzir prilikom odabira medikamenata u terapiji. 
Na osnovu istorijskih podataka (1, 12, 13) i dosadašnjih istraživanja (1, 2, 8, 10, 11, 12, 14, 15) uočava se antibakterijsko, protuupalno i iscjeljiteljsko djelovanje meda i propolisa. Svaka supstanca koja je ulazila u sastav  "Apimelema" i sama posjeduje izvanredna svojstva u pogledu inhibitornog djelovanja na mikroorganizme te na regeneraciju oštećenih tkiva (7, 8). U ovom radu smo dokazali pozitivan, a vjerovatno i sinergistički efekat meda,  propolisa i polena. Ono što bi moglo da utiče na rezultate terapije su način, porijeklo i metoda dobijanja sastojaka, način čuvanja, svježina, udio sastojaka i način primjene (7, 9, 14). Istraživanja ukazuju na varijacije u rezultatima  primjene meda različitog porijekla, samog meda ili meda u kombinaciji sa drugim sastojcima (1, 7, 14). Porijeklo meda, polena ili propolisa može značajno da utiče na efikasnost apimelema na mikroorganizme i tkivni detritus u rani,  kao i na ishod terapije (8, 14). Med nije pogodna podloga za rast mikroorganizama, međutim može da sadrži njihove spore, koje bi se u kontaktu sa tkivom mogle aktivirati i ispoljiti štetni efekat. Rješenje ovog problema bi moglo  biti izlaganje gama zracima, koji uspijevaju ubiti spore, a ne utiču štetno na biološki aktivne sastojke i terapeutski efekat (11, 15). U ovom slučaju, najosjetljiviji na djelovanje štetnih faktora iz okoliša (temperatura, vlažnost  vazduha, kontaminacija) bio je polen (9). Zbog toga je odmah nakon mljevenja preliven medom, koji ga je konzervirao i najvjerovatnije mu sačuvao pozitivne osobine. Drugi istraživači su koristili med, med i propolis, med u  kombinaciji s parafinom i lanolinom ili fabričke preparate na bazi meda (1, 7, 8, 14) i rezultati su također pokazivali varijacije. Iako određene studije ne uočavaju značajnije razlike u zacjeljivanju čak i nakon 12 sedmica primjene (14),  drugi izvještavaju o značajnom smanjenu veličine rane, nestanku neugodnih mirisa, pa sve do potpunog zacjeljivanja (1, 10). Naša ispitivanja se podudaraju s rezultatima nekolicine istraživača (1, 10, 11, 14), jer smo uprkos samo  jednoj aplikaciji dnevno i bez postavljanja zaštitne gaze ili bandaže uočili eliminaciju infekcije i prevenciju reinfekcije, nestanak edema, prestanak bolnosti i pojavu brzog zacjeljivanja oštećenih tkiva kod svih tretiranih životinja. U  sastavu našeg "Apimelema", med izbora je bio kestenov med, jer je na osnovu prijašnjih istraživanja pokazao izrazitu antimikrobnu aktivnost protiv S. aureus, E. coli i C. albicans (7). Pripremljeni "Apimelem" je pokazao efikasnost u  realnim terenskim uvjetima, a ova efikasnost bi mogla biti i veća, da je apliciran 3 puta dnevno, odnosno nakon svake muže. Aplikacija "Apimelema" na rane u ljetnim mjesecima bi mogla da dovede do neželjenog skupljanja muha,  ali u našem slučaju, nismo primijetili da je došlo do pojačanog nakupljanja muha u oblasti rana kod tretiranih krava u štali. Budući da na tjelesnoj temperaturi krava dolazi do blagog klizanja „Apimelema" naniže postoji potreba miješanja sa još nekim sastojkom koji će ga držati duže na samoj rani, jer je u terenskim uvjetima bandažiranje rana teže izvodljivo. 

Zaključci

  • Na temelju dobijenih rezultata, može se zaključiti da postoji pozitivan klinički efekat u tretmanu rana mliječne žlijezde krava preparatima na bazi meda, propolisa i polena u navedenim koncentracijama.
  • Prikazani rezultati pokazuju da je došlo do poboljšanja statusa rana kod svih tretiranih životinja i da su sve rane uspješno zacijelile do maksimalno 14 dana nakon početka terapije.
  • Nakon nanošenja "Apimelema" na oboljela područja, znakovi poboljšanja bili su eliminacija infekcije, osvježavanje rane, smanjenje edema i prestanak bolnosti, a naknadno stvoreno ožiljno tkivo je bilo dosta oskudno.
  • Nije utvrđena reinfekcije rane niti kod jedne terapirane životinje, uprkos tome što su ostavljane nezaštićene, a "Apimelem" apliciran samo jednom dnevno.
  • Nanošenje "Apimelema" je veoma jednostavno i nije zahtijevalo naknadno postavljanje zaštitnih gaza ili bandaža u cilju zaštite oboljelog područja.
  • Zbog pojave sve veće rezistencije mikroorganizama na određene konvencionalne antibiotike i antiseptike, a na osnovu istorijskih podataka, kao i na osnovu naših i rezultata drugih istraživača, trebala bi se uzeti u obzir intenzivnija primjena  apiterapije kod životinja.
  • Konvencionalni preparati su pokazali slabiji terapeutski efekt u poređenju s "Apimelemom", a neki i prekomjerno stvaranje granulacionog tkiva. "Apimelem" se pokazao koristan u terenskim uvjetima, jer je efikasan, neiritantan,  etoksičan,  samosterilan, baktericidan, hranljiv za tkiva, lako primjenljiv, posjeduje dezodorantno dejstvo i finansijski je dostupan, što je naročito bitno za ekonomski siromašne oblasti ili one zahvaćene prirodnim nepogodama, gdje se moderni lijekovi  ne mogu nabaviti, priuštiti ili dopremiti. 
  • Na osnovu opisanog iskustva u liječenju rana vimena "Apimelemom", u budućnosti bi trebalo napraviti više varijanti ovog preparata i testirati ga protiv različitih sojeva mikroorganizama, kao i ispitati kliničku efikasnost istih.

LITERATURA
1. Adewumi AA, Ogunjinmi AA. The healing potential of honey and propolis lotion on septic wounds. Asian Pacific Journal of Tropical Biomedicine. s55-s57, 2011.
2. Arne S, Kai S, Gertrud W i sar. Antibacterial honey (Medihoney®) for wound care of immunocomprimised pediatric oncology patients. GMS Krankenhaushyg Interdiszip 2006;1(1):Doc18
3. Casteels P, Ampe C, Jacobs F, i sar. Apidaecins: antibacterial peptides from honeybees. EMBO Journal, 2387-2391. 8(8), 1989.
4. Dustmann JH. Antibacterial effects of honey. Apiacta 1, 1979.
5. Fujiwara S, Imai J, Fujiwara M i sar. A potent antibacterial protein in royal jelly. Purification and determination of the primary structure of royalisin. Journal of Biological Chemistry, 11333-11337, 265(19), 1990.
6. Grothier L, Copper R. Wounds UK. Volume 6, Issue 2, November 2011. Medihoney dressings, products for practice.
7. Haynes JS, Callaghan R. Properties of honey: It's mode of action and clinical outcomes. Clinical review. Wounds UK. Vol 7, No 1. 2011
8. Jerković-Mujkić Anesa, Memić E. Antimikrobno djelovanje različitih tipova meda. Veterinaria Vol. 54 (1-2) 2005.
9. Miloradović D. Tajne polena. Beograd 2003
10. Molan PC. Debridement of wounds with honey. Honey Research Unit, Department of Biological Sciences, University of Waikato, Hamilton, New Zealand. 2009.
11. Molan PC. Honey as a topical antibacterial agent for treatment of infected wounds. 2001.
12. Molan PC. The antibacterial activity of honey: the nature of the antibacterial activity. J Bee World, 73, 5-28, 1992.
13. Mutsaers M, Van Blitterswijk H, van 't Leven L, i sar. Bee products: properties, processing and marketing. Agrodook 42. Agromisa Foundation, Wageningen, 2005.
14. Tasleem S, Bakir SS, Khan SA i sar. Honey ointment: a natural remedy of skin wound infections. J Ayub Med Coll Abbottabad 2011; (23)2
15. Group health. Clinical review criteria. Medihoney Dressing for Wound Management (Medihoney Primary Dressing with Active Manuka Honey, Derma Sciences Medihoney Dressing with Active Manuka Honey). 2010
Uredništvo primilo rukopis 17.09.2012.